U utorak, dan nakon pisanja prvog ispita u nizu od triju (Hrvatski jezik, Matematika i Priroda), zatekli smo Petra, Filipa, Svena, Neu i Nur u opuštenoj atmosferi školske knjižnice. Veselo su i iskreno s nama knjižničarkama podijelili iskustva.
Petar nam je rekao da mu „ispit nije bio ni težak ni lagan“, a da su se „spremali i više nego je bilo potrebno“. Sven i Filip su rekli da im je pomoglo to što su ih je učiteljica Sanja Pucak na izvannastavnoj aktivnosti upoznala s time kako će otprilike izgledati nacionalni ispiti.
Filipu je prvi dio ispita bio lakši (iako kaže da je bilo i težih pitanja) od pisanja izvješća koje je trebalo sadržavati više od 100 riječi. Nea kaže da joj baš, sve nekako do samog pisanja izvješća (uz koje su došle i upute), i nije bilo najjasnije što je to izvješće, ali da joj se, tijekom pisanja, sve „razbistrilo“. Svi su se složili da im je malo muke zadala nepoznata riječ „netremice“ pa su naučili da se značenje nepoznate riječi može nazrijeti i iz rečeničnoga konteksta.
Možemo zaključiti da su naši „bekači“ prvom ispitu pristupili iznenađujuće opušteno (Nur: „Straha nije bilo uopće!“) i da bi iduća dva mogla proteći posve glatko. Tako i treba!
Branka Janković Kursar,
prof. hrv. jez. i dipl. knjižničarka