2018-03-04 18:35:28

Terenska nastava Vukovar, 7.-8. veljače 2018.

Učenici osmih razreda su 7. i 8.  veljače 2018.  posjetili grad- heroj Vukovar.
Klikom na poveznicu "više" možete pročitati njihove dojmove.

 

Moja priča o Vukovaru

                                                                  

Moj posjet Vukovaru potaknulo je u meni tugu, žaljenje i gađenje prema ljudskom rodu.Dok su nam vodiči prepričavali razne događaje tijekom rata,shvatila sam koliko sam mislila da znam o ratu, a koliko sam zapravo malo znala. Kada je vodič pričao u Vukovarskoj bolnici koliko je nevinih ljudi ranjeno i ubijeno shvatila sam koliko su ljudi psihički i mentalno morali biti jaki da prežive taj grozan rat. Sama pomisao da bi čovjek ubio čovjeka me uznemiruje, a kamoli da netko baci bombu na bolnicu svjesno, znajući da su tamo bespomoćno ležali ljudi u bolničkim krevetima i da su tamo bile žene, djeca i trudnice.
Koliko je god meni žao tih ljudi nikad neću znati njihovu bol i strah. Mržnja i žudnja za moći potiču rat. U ratu nema dobre i loše strane, jer su i Hrvati ubili neke nedužne Srbe, kao i Srbi brojne Hrvate.

Lea Lippe, 8.c

 

 

 

 

 

Moja priča o Vukovaru

Prvi dan smo posjetili Muzej grada Vukovara. Saznali smo i naučili osnovne podatke o Vukovaru. Poslije toga smo išli u Muzej vučedolske kulture. Podatci su bili o ljudima koji su tamo živjeli, kulturi i vjeri koju su štovali i njihovom svakodnevnom životu.

 

Došli smo do Bijelog križa, slikali smo se i družili, a nakon toga smo obilazili grad. Sljedeći dan smo išli na „groblje tenkova“, Trpinjsku cestu. Centar koji smo posjetili bio je dosta dirljiv jer smo saznali neke podatke i ratne zločine koje su počinili četnici.

Na Memorijalnom groblju mi se svidjelo što je lijepo uređeno, ali kad čuješ njegovo značenje ta ljepota nestane.
Išli smo na Ovčaru. Proradile su mi emocije jer su te priče strašne.

Nakon toga smo išli u bolnicu. Meni osobno je to bio najljepši i najtužniji dio. Priče i film koji smo gledali te stari dio bolnice ne mogu ne probuditi emocije. Na kraju smo posjetili vojarnu. Bilo je zabavno saznati kako rade mine i ostale naprave, ali s druge strane tužno kad saznaš što se s njima činilo.Sve u svemu izlet mi se svidio, ali je bilo nekih tužnih dijelova. Mislim da bi svaki Hrvat trebao posjetiti ta mjesta da vidi što se događalo 90.ih godina u Hrvatskoj.

Lara Jurić, 8. c

 


Osnovna škola Malešnica